Vječnost
Danas mi je neko ogovarao jednog pisca. Kažu ima pogan jezik, priča bljuvotine o ljudima, zna sve najmračnije o svakom. Kažu da nije politički podoban. Kažu da je patriotama ljuti neprijatelj. Ne rekoh ništa. Ne znam da li je sve to istina, ali znam da je od ovosvjetskih stvari umjetnost najbliža vječnosti. Znam da će po njemu ti isti najljući neprijatelji dati ime nekoj školi, biblioteci, institutu. I onda će reći :‚‚Nismo mi Bošnjaci makar ko, jer mi smo imali njega, našeg pisca'' , zaboraviće pogan jezik i političku nepodobnost i biti ponosni. Najljući njegov neprijatelj upisaće svog unuka u školu koja nosi njegovo ime.
Sve manje gledam ljude u lice. A kada naiđem na nečije djelo, njegovog se lica više i ne sjećam.
